Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Elektronski bubnjevi, elektronika, ozvučavanje bubnjeva, mikrofoni...

Moderator: Supermoderatori

Post Reply
User avatar
Woody
Virtuoz!
Virtuoz!
Posts: 1412
Joined: October 14th, 2010, 1:07 pm
Moj Bubanj: Mapex, Pearl, Ludwig, Paiste, Anatolian, Roland
Moji bendovi: Dancing Waves, freelance
Inspiracija: Bonham, McBrain, Kache, Bordin, Collins, Copeland, Garo...
Location: Beograd, highseas

Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Woody » July 31st, 2016, 4:00 pm

Ćao elektroničari! Zanima me da li neko u Beogradu ili okolini (Novi Sad) poseduje bubanj Yamaha DTX900? Voleo bih da se malo bolje upoznam sa spravom jer me čeka par meseci korištenja iste. Čisto da čujem kakav je saund, kako ću da operišem sa opcijama koje često koristim i da eventualno spremim neki preset da budem spreman za šljaku. Ako je neko raspoložen da me istrpi par sati ili sl. obećavam da neću mnogo smarati niti pokvariti bilo šta :P
The Sea, The Sea
User avatar
Woody
Virtuoz!
Virtuoz!
Posts: 1412
Joined: October 14th, 2010, 1:07 pm
Moj Bubanj: Mapex, Pearl, Ludwig, Paiste, Anatolian, Roland
Moji bendovi: Dancing Waves, freelance
Inspiracija: Bonham, McBrain, Kache, Bordin, Collins, Copeland, Garo...
Location: Beograd, highseas

Re: Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Woody » September 9th, 2016, 1:52 am

Odveć otidoh na brod i upoznah se sa dotičnom spravom, zatvor'te molim :D
The Sea, The Sea
User avatar
Niki67
Supermoderator
Supermoderator
Posts: 2910
Joined: September 15th, 2008, 10:51 pm
Moj Bubanj: Yamaha Recording Custom

Re: Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Niki67 » September 11th, 2016, 10:13 am

Nema zatvaranja, izneces svoje utiske kad stignes mozda ce nekome biti od koristi :)
User avatar
Woody
Virtuoz!
Virtuoz!
Posts: 1412
Joined: October 14th, 2010, 1:07 pm
Moj Bubanj: Mapex, Pearl, Ludwig, Paiste, Anatolian, Roland
Moji bendovi: Dancing Waves, freelance
Inspiracija: Bonham, McBrain, Kache, Bordin, Collins, Copeland, Garo...
Location: Beograd, highseas

Re: Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Woody » September 11th, 2016, 12:47 pm

Dogovoreno :) Za sad mogu da kažem da nisam preterano oduševljen, tojest da je prelaz sa Rolanda prilično neugodan. Još uvek se navikavam i podsećam se kako je izgledalo navikavanje na Rolanda da ne bih neobjektivno u startu ocrnio spravu. Drugačija je... prilično. Pedovi su svakako najveća razlika, potpuno drugi feel, interfejs mnogo manje user frendly, mada prilično moćan. Zvuk je nešto što je najnezahvalnije porediti. I to je dosta drugačije, ali mislim da mogu već sad da kažem da su fabrički semplovi dosta lošiji od Rolandovih. Sam zvuk nije toliko loš koliko dinamički opseg i multisample layering što rezultuje neprirodnim odzivom pri tihim udarcima. U ovaj modul nije ugrađena DIMM kartica pa nije moguće sačuvati zvukove importovane sa USB-a (da, konačno i uživo imam potvrdu da to može :D ), ali probaću u nekom momentu da naslažem malo semplova, čisto radi eksperimenta. Dok je modul upaljen, importovani zvuci mogu da se koriste, ali bez dodatne memorije, nestaju pri gašenju.

Videćemo kako će mozak da se navikne na novi 'mozak' i nove pedove, za sad se trudim da prilagodim svirku novim uslovima i nadam se da će to imati i nekih pozitivnih efekata :)
User avatar
Woody
Virtuoz!
Virtuoz!
Posts: 1412
Joined: October 14th, 2010, 1:07 pm
Moj Bubanj: Mapex, Pearl, Ludwig, Paiste, Anatolian, Roland
Moji bendovi: Dancing Waves, freelance
Inspiracija: Bonham, McBrain, Kache, Bordin, Collins, Copeland, Garo...
Location: Beograd, highseas

Re: Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Woody » October 20th, 2016, 3:26 pm

Mislim da je vreme da zaokružim review u koji se ova tema pretvorila. Za početak, tehničke informacije, a onda utisci.

DTX900 je Yamahin flagship iz 2010. koji još nije dobio naslednika, dakle trebalo bi da bude konkurencija Rolandovom TD-20, eventualno TD-30. To i činjenica da sam mnogo godina svirao Rolanda je razlog zašto ću porediti ta dva elektronca.

Konfiguracija koju sam svirao je standardna za tu klasu, kik, snar, tri toma, dva kreša, rajd i mehanički hajhet. Ja sam imao sreću da sam imao hexrack, inače dolazi sa standardnom rampom za elektronce koja je mnogo lakša. Pedovi su od specijalnog silikona koji je Yamaha patentirala, svi su trozonski osim kika i imaju ugrađen pad controller obrtni enkoder (može da se koristi za 'štimovanje', tenziju snara, kontrolu filtera, menjanje semplova i menjanje tempa), a ivica je od obične gume. Kik ped je praktično jastuče prekriveno otpornom sintetičkom tkaninom montirano u nosač. Pedovi nemaju opciju podešavanja tvrdoće i samim tim odziva, za razliku od mash pedova drugih proizvođača. Činele su takođe trozonske, gumene, fizički vrlo slične Rolandovim, plus imaju ugrađen 'hepek' koji sprečava rotiranje činele na stalku i održava udarnu zonu uvek na istom mestu, što je zgodno (Roland ima nešto slično, ali ne baš uvek efikasno). Modul je robustan, ima sve potrebne kontrole izvedene na gornjoj strani (dugmići za modove, kurzor, function buttons, rotary, klizači za pojedinačne elemente, master, phones itd.), moja zamerka je na izlaz za slušalice i potenciometar za aux-in koji su na zadnjoj strani. Ako je kabl od slušalica kraći, mora se dodati produžetak da ne bi smetao, a kontrola ulaza za monitoring (aux-in) je teško dostupna, pogotovo jer je u pitanju jako sitan potenciometar. Ekran i vidljivost su isti kao na TD-20, dugmići i klizači su čvrsti i kvalitetni. Modul ima solidnih petnaest ulaza za pedove plus HH CTRL ulaz, a postoji osam izlaza (master + 6 individual outs), digital out, MIDI i USB host i device. Generalno je izrada svih komponenti u Yamahinom maniru vrlo kvalitetna i precizna.

Softver je takođe u Yamahinom maniru detaljan i vrlo komplikovan, pogotovo u poređenju sa Rolandovim koji je mnogo više user friendly. Da ne ulazim u sve opcije kojih ima pregršt, filozofija i arhitektura su očigledno potekli iz MOTIF serija sintisajzera (kao i engine i konverteri). Dakle, većina opcija nije prilagođena bubnjarskim potrebama i potrebno je vremena za navikavanje na nazive i upotrebu funkcija kojih ima dosta. Podešavanje ulaznih parametara je više-manje standardno, moguće je učitati gotove presete za pojedinačne pedove ili za ceo modul ili podešavati sens, treshold, curve, rejection itd. pojedinačno. Semplove je takođe moguće učitati za ceo pad kao jedan instrument ili za svaku zonu pojedinačno. Editing samih semplova je prilično siromašan i svodi se na Pich i Decay, ne postoji podešavanje pozicije virtuelnog mikrofona, vrste plastike, denfera ili dubine shell-a kao na Rolandu. Postoje jako dobri ekvilajzer i kompresor za svaki element i za master out. Ostali efekti su takođe preuzeti iz SPX ili ProR3 serija, a ruting i kontrole iz MOTIF serija. Generalno, najveći minus te sekcije je nedostatak ambience reverba ili emulacije prostora kao kod Rolanda, sve se svodi na nekoliko klasičnih Yamaha reverba plus ostali efekti tipa delay, chorus, filter, flange, ring itd... Sekvencer je jako moćan, moguće je praktično aranžirati pesmu koristeći fabričke zvukove (bubnja ili ostalih instrumenata) ili bilo šta učitano preko USB-a ili usemplovano direktno u modul. Ipak, postoje mane generalno gledano. USB konekcija sa kompjuterom ne dozvoljava da koristite modul kao zvučni interfejs niti za transfer fajlova kao u slučaju TD-30, učitavanje zvukova sa USB stika ili semplovanje direktno je moguće, ali čuvanje istih u modulu zahteva ugrađenu dodatnu DIMM memoriju. Svaki edit bilo kog parametra biva poništen pri promeni seta ili pri gašenju modula, a to zahteva čestu 'save' operaciju što usporava rad i obustavlja rad modula na nekoliko sekundi. Displej menija ekvilajzera ili slanja signala u efekte ne prikazuje stvarne vrednosti već samo poziciju virtuelnog potenciometra koja, opet nikako ne odgovara stvarnom stanju (prikaz vrednosti je moguć samo u slučaju editovanja pojedinačnih zona). Menjanje setova (drumkit) prekida svaki zvuk na kratko, dakle praktično je nemoguće menjati setove u toku sviranja. Ove mane možda nekim korisnicima nisu presudne, ali nekome ko je navikao na Roland znaju da budu jako neprijatne i stvaraju odbojnost prema upotrebi modula u takvim situacijama.

Sam zvuk je, po meni, mešano iskustvo. Sa jedne strane, lejering i dinamika u sprezi sa silikonskim pedovima daju jako veštački osećaj, za koji treba dosta vremena za navikavanje. Zvuk i dinamika činela su korektni, ali zone pedova kao da nisu najbolje usklađene sa potrebama i mogućnostima modula pa je često teško pogoditi pravu tačku na pedu za željeni zvuk, pogotovo pri zahtevnim potezima i bržem tempu. Hajhet zvuči sasvim dobro i lako ga je kontrolisati, ali je mana što foot splash zvuk uvek nekako odskače od ostatka hajheta. Tomovi zvuče korektno sa blagim prizvukom shotgun efekta. Kik ped koji sam ja koristio je bio već malo razvaljen i star pa ostavljam mogućnost da je to bio razlog zašto mi je trebalo previše vremena da nasetujem osetljivost i što do kraja nisam uspeo da ga uvek kontrolišem pri tišem sviranju, ali je zvuk generalno dobar. Snar je najslabija karika. Osim osnovnog single stroke udarca koji je vrlo dobar, zvuk ostalih udaraca nije prirodan, a najtiši ghostovi nemaju mekoću i ima se utisak da su zapravo samo utišani jači udarci. Nedostatak opcija editinga, u sprezi sa slabim lejeringom i odsustvom positioning senzora koji daje raznolikost udarcima, rezultuje dvodimenzionalnim zvukom i odzivom.

Sa druge strane, sami semplovi (kojih fabrički nema previše) zvuče dobro, kvalitet konverzije i 'uparenost' elemenata daju jako upotrebljiv ukupan zvuk koji dobro zvuči u mixu i na dobrom ozvučenju zapravo stvara utisak jako sličan ozvučenom akustičnom bubnju. Imao sam priliku da snimim neke svirke direktno iz glavnog mixera i bio prijatno iznenađen, a slušajući drugi bend na brodu (dakle drugi DTX900), čuo sam ga u drugačijem kontekstu kao slušalac i takođe bio zadovoljan. To mi je čak i bitniji utisak o samom zvuku jer ne mogu da budem previše objektivan dok sam sa 'ove' strane bine :)

Trudim se da uzmem u obzir dosta drugačiju filozofiju, izvedbu i zvuk Yamahe iako je poredim sa Rolandom. Takođe, naviknut na Rolandove opcije, verovatno pridajem značaja nekim funkcijama koje su mi postale normalne i na koje se oslanjam. Sama upotreba instrumenta zavisi od onog što on pruža, ali cilj koji pokušavam da postignem ostaje isti pa sam dosta vremena proveo tražeći na Yamahi sredstva za postizanje tog cilja. Bilo je potebno 7-10 dana (svirki) da praktično podesim sve kako treba i da budem potpuno operativan sa onim na šta sam navikao i što mi je potrebno. Ono što je jedna od glavnih prednosti u odnosu na Roland je sempling i mogućnost importovanja zvukova, koju sam takođe isprobao, ali na žalost nisam mogao da iskoristim u svakodnevnom sviranju zbog nedostatka proširenja memorije. Ipak, ono čemu sam se nadao, ta opcija nije zablistala. Lejering učitanih semplova je ograničen na 'stack' ili 'alternate' varijante i očigledno nije predviđen za nešto više od dodavanja 'začina' u vidu specifičnih zvukova, melodijskih fraza, lupova ili akorda. Sama dinamika fabričkih semplova je već dovoljno osiromašena, a importovani zvukovi ostaju na ogoljenom velocity opsegu jačine bez ikakvog lejeringa u tom smislu. Svakako, već to je prednost u odnosu na Roland i barem premošćava potrebu za dodatnim semplerom.

Na kraju, moj subjektivni dojam se sveo na to da mi nije prijalo da vežbam na Yamahi, za razliku od TD-30 (čak i TD-12/20) i da sam osećao ograničenost i napor tražeći na DTX-u načine da postignem ono što mi treba. Za to su prvenstveno krivi pedovi koji mi uopšte ne odgovaraju, ali i dinamika i odziv. U isto vreme, posao koji je trebalo obaviti je obavljen odlično nakon perioda navikavanja i podešavanja. Bend je zvučao dobro, kolege su retko osećale neke nedostatke u mom sviranju, zvuku i osećaju na bini (naravno i njima je trebalo vremena da se naviknu, ali isto tako je bilo i sa Rolandom) i generalno mislim da je DTX dobar flagship elektronac. Danas, u vreme TD-50 je veoma prevaziđen, a mislim i da je u vreme kada je izašao na tržište ipak bio nepristojno skup, obzirom da je Roland bolji za više od nijanse. Takođe, prisećajući se koliko sam pisao i očekivao od Yamahe pre par godina, mislim da je ovaj elektronac zaslužio respekt jer je stao na crtu najjačem Rolandovom modelu i naterao konkurenciju da se potrudi još više i implementira njihove novitete, prvenstveno misleći na korisnike. Roland je oduvek bio ozloglašen po modulima koji su 'zatvoreni' bez mogućnosti ubacivanja bilo kakvih zvukova (ne računajući fabričke expanzije), a evo, sa novim modelom ipak popuštaju i otvaraju tu jako korisnu opciju, prave trozonske pedove itd.

Ne bih odabrao DTX900 kao primarnu opciju, ali se takođe ne bih ni bunio u slučaju nedostatka Rolanda, što sumira moj utisak o ovom bubnju. Dostojna zamena za Roland, pogotovo ako se već niste navikli na TD-??, ali ipak je kompanija koja toliko dugo pravi elektronske bubnjeve u prednosti. Kada bi i cena odgovarala ovom odnosu, Yamaha bi bila mnogo konkurentnija!
The Sea, The Sea
User avatar
Niki67
Supermoderator
Supermoderator
Posts: 2910
Joined: September 15th, 2008, 10:51 pm
Moj Bubanj: Yamaha Recording Custom

Re: Neko ko koristi Yamahu DTX900?

Post by Niki67 » October 22nd, 2016, 11:23 am

Milose svaka cast na detaljnom izlaganju. :thumbup:
Nadam se da ce ovaj post i tvoje iskustvo biti od koristi svima.
Post Reply